Prije 14.godina, 11. jula 1995.godine, dogodila se SREBRENICA. Tog dana u Potocarima, ali i u svim okolnim selima ubijani su muslimani bez obzira na dob, spol i status. Tog dana, počinjen je ogroman zločin. Nije moguće naći prave riječi utjehe za žrtve srebreničkog genocida, ali je moguće iskazati poštovanje prema majkama Srebrenice i ljudima koji su taj zločin i genocid osjetili na svojoj koži i koji svoj bol nose s vjerom u Boga i nadom da srebrenička žrtva nije uzaludna.
Članovi M.C.KARO su s velikom tugom i boli u srcu ispratile tabute 534 srebreniče žrtve sa Gradskog groblja u Visokom i na taj način odali počast i poštovanje svima onima koji su te kobne, 1995.godine , dali svoj život i tragično skončali. Bol koju njihove porodice i bližnji osjećaju u potpunosti mi ne možemo osjetiti ali ga možemo podijeliti zajedno s njima i biti njihov oslonac. Nema te duše, nema toga srca, nema te savjesti, nema tog čovjeka koji može biti ravnodušan, koji može reći da ga se ne tiče, koji može reći da ne zna šta se dogodilo 11. jula 1995. godine u Potočarima. Srebrenica je, uistinu, trajna mrlja čovječanstva...